Moja ulica

sankanje

Zime su bile najlepše.

U ulici mog detinjstva, snegovi su padali kao na Severnom polu. Sankali smo se po cele dane. Sušili smo noge u pećnicama.

U našoj ulici nije bilo automobila, nije bilo stranaca.

Ponekad bi čika Stanko vezao jedne za druge sanke svih mojih drugova i vukao nas kroz našu i susedne ulice.

Jednom je bio samo u papučama. Zapamtio sam ih – kožne, smeđe kućne papuče.

Njegova žena je vikala za nama, ali on je već jurio i vukao nas. Urlali smo od zadovoljstva i voleli ga najviše na svetu.

Bili smo najbolji drugovi i kleli se da ćemo to ostati do kraja života.

U ulici mog detinjstva, sneg još uvek pada i sve je veći i veći.

Moji drugovi i ja smo se izgubili u velikom, šarenom svetu prepunom čuda.

(Posećeno 259 puta, 1 danas posećeno)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

30 + = 34