Piranski dnevnik 5 – ko voli, taj i zna

7

Sinoć nas je zahvatila nevera. Evo nekoliko slika iz prvog reda. Tako je to na moru.

1

Celu noć su katarke brodića usidrenih ispod naših prozora zvonile kao da austrijske kočije razvoze kasne noćne goste po Piranu.

Jutros je duvala tramuntana, pa se sretosmo s Tomažom. Gde drugde, nego u Ćakuli. Odatle, krenusmo u obilazak Pirana. On ga voli iznad svega, a ko voli – taj i zna. Mnoštvo interesantnih informacija.

IMG_6032a

Da li ste znali da Piran ima 10! crkava? Nisam ni ja. Neke je teško prepoznati čak i kad ste ispred njih. Nismo obišli svih deset, ali većinu jesmo. Dijana je zadužena za foto-dokumentaciju.

S najboljim vodičem je uvek lako. Ima i svoju ulicu u Piranu, odakle se popesmo u zvonik crkve Svetog Đorđa. Duvalo je, zamalo da nas odnese pravo u razglednicu.

10

Piran je izgrađen i razvijao se zahvaljujući soli. Kad su pali pod venecijansku upravu, količina soli za lokalne potrebe je bila ograničena. Za sav „višak“, Venecija je polagala ekskluzivno pravo na otkup i dalju prodaju.

Tokom decenija i vekova pod njihovom upravom, zatvorene su neke solane na dalmatinskim ostrvima, a piranske su donosile ogroman prihod. U jednom periodu, veliki deo Piranskog zaliva je korišćen upravo za branje soli.

Iako nikad nije bio značajna luka (kao Portorož, znatno kasnije) Piran je svoju današnju sliku gradio zahvaljujući soli. Slovenački junak, Martin Krpan, koji je pomagao Austro-Ugarskoj u odbrani Beča od Turaka, bio je i švercer solju.

Kako je značaj ove trgovine rastao, tako se razvijao i gradić na obali. Nasipani su priobalni delovi, gradile se utvrde, sve veće i čvršće, povećavala luka.

Kakva bi to šetnja bila, a da se ne svrati na bičerin (naglasak na poslednjem slogu). Istina, pili smo, šta drugo, malvaziju, domaću.

5

Današnji ručak/večera je veoma jednostavan, pravi mediteranski. Pržene trilje (nažalost nemamo roštilj), salata i vino. Za trilje češće koristimo naziv barbuni.

2

Malo su mi se raspali u tiganju, ali to ni najmanje nije pokvarilo njihov ukus. Olizali smo tanjire. Kako su bile male, pojedosmo i kosti, da nadopunimo količinu kalcijuma.

U današnju salatu uskočiše motovile(a)c, paradajz, crveni i beli luk. Malo maslinovog ulja i soli. Nema recepta.

Mi, Mediteranci, smo jednostavni, tako i treba…

3

Piše & kuva Vule @vule.rs.  Crta & fotografiše  Dijana @rajf-slus.com.

 

(Posećeno 222 puta, 1 danas posećeno)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

67 + = 77