Svi teže da budu ono što se pretvaraju da jesu

mirror-stories

Savremeni načini komunikacije su bitno obogaćeni i raznovrsni, a onaj osnovni – licem u lice, sve više se gubi. Naša privatnost nije zaštićena, nismo ni svesni ko i na koje sve načine koristi naše podatke, udaljenosti, vremenske zone… Na prvi pogled, kao da i socijalne razlike nestaju.

Na žalost, ne samo da nije tako, već sve ide u potpunu suprotnost. Iza svetla monitora, kreiramo slike koje želimo, na sve komplikovanije načine, ali dostupnije. Sve nas više ima različite “profile”, “alijase”, “avatare”. Samo je mašta granica kako se možemo predstaviti svetu za kojim žudimo.

Naša slika o nama samima je iskrivljena, zbog same prirode, ali i upravo zbog tih mogućnosti. Mnogo lepše, ili mnogo lošije mišljenje o sebi imamo zato jer je objektivan pogled nemoguć. Pogrešni uzori, sistem vrednosti i obrazovni sistem prave u nama konfuziju iz koje se teško razabrati.

Nekoliko lajkova, koji menjaju aplauze i prijateljsko tapšanje, u stanju su da promene naše poglede i iskrive ono malo vrednosti što je preostalo. Iako ne mogu da prihvatim da su se pozitivne, tradicionalne vrednosti sasvim izgubile, jasno mi je da su se povukle pred bučnijim i agresivnijim.

U svetu u kome se drži više do mišljenja nepoznatih, ljudi s one strane monitora, postalo je normalno da svi teže da budu ono što se pretvaraju da jesu. A, to je najpogodnije tlo za manipulaciju, kontrolu i, na kraju krajeva, gubljenje identiteta.

Iako je prost, do izlaza se teško stiže – biti svoj, po svaku cenu drugačiji i insistirati na toj različitosti, jedini je način da se odupremo zaglupljivanju, uniformizaciji i monotonosti…

(Posećeno 233 puta, 1 danas posećeno)

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

50 − = 42