Kada je objavljen 1965. godine, roman Džona Vilijamsa (1922-94) je prošao sasvim nezapaženo. Pedeset godina kasnije, remek delo američkog romanoposca, voljom oduševljenih čitalaca, pretvorilo se u književnu senzaciju!
Stoner je tihi profesor engleskog jezika i književnosti na malom univerzitetu u Misuriju, potpuno posvećen svom poslu. U nesrećnom braku, zbog književnosti će napustiti roditeljsku farmu. Pravu ljubav otkriva prekasno, s mnogo mlađom koleginicom i ona završava tragično.
Neverovatna ljubavna veza dvoje inteligentnih ljudi, izvor je svetlosti u mraku Stonerovog života. Bez ikakve vulgarnosti, Vilijams ispisuje strasne i duboko erotske rečenice koje teraju suze na oči.
Iskrene reči sa jedinom ćerkom, razmeniće tek pred smrt.
Odnos sa kolegama na univerzitetu, prijateljstvo, ljubav i mržnja, mala je slika univerzalnog. Stoner stoički podnosi mržnju zakletog neprijatelja, profesora Lomaksa, sve do penzionisanja i smrti.
U dugačkom razdoblju od nekoliko decenija, od prvog svetskog rata nadalje, u romanu se smenjuju potresne slike Amerike koja prolazi kroz tragične godine. Napisan je jasnim i preciznim stilom, ne ostavlja nedoumice i jedan običan život podiže u nebeske visine. Baš kao što to svaki život zaslužuje.
Predivna i tužna, knjiga jednostavno slama srce. Kad sam završio čitanje, pred jutro, ostao sam u svojoj fotelji dugo zagledan u noć i razmišljao o sopstvenom životu. Jednu za drugom, palio sam cigarete i pokušavao da se odmaknem od priče koja me je duboko dirnula.
Odavno nisam pročitao ovako divnu knjigu, tužnu i iskrenu, potresnu i stimulativnu, u isto vreme. Tiho sam je položio na stočić, ugasio svetlo i najtiše što sam mogao ušunjao se u krevet. Noge su mi bile hladne, dugo sam pokušavao da zaspim, misleći na Stonerovu i sudbinu svih nas, malih, običnih ljudi…
Izdavač je Fraktura iz Zaprešića (Hrvatska), dobitnik nagrade Londonskog sajma knjiga za najboljeg međunarodnog izdavača 2015. Nadam se je roman moguće nabaviti u knjižarama Delfi.


