…Šutnuo je loptu iz sve snage i ona je završila na smetlištu. Još gore – upala je u staru, bačenu kantu za vodu, neobičnog oblika, suženu pri vrhu. Psuje dok gazi po smeću. Iznosi kantu, okreće je i udara njome o zemlju. Lopta nikako da ispadne.
Besno je stavlja na zemlju i zagleda njenu unutrašnjost. Viče mi:
– Hej, unutra je neka mala devojčica!
Trčim da vidim, ali on ponovo udara kantom o zemlju. Lopta konačno ispada na travu.
Otimam mu kantu i okrećem je da bih pogledao njenu unutrašnjost.
– Nema nikog.
– Bila je, video sam je. Visoka kao dlan, duge plave kose. Mora da je negde u travi.
Tražimo je bezuspešno, više od pola sata.
Nailazi starosedelac i, u šali, pita da nismo izgubili oči u toj travi. Brzopleto mu pričamo šta tražimo.
– Ah, da, kaže on, ove godine je malih nimfi mnogo više nego obično.
Metamorfosi, 19.08.1993.
