Oko šezdest procenata površine Meksika čine planinska područja. Dominiraju četiri planinska masiva. To su Zapadni, Južni i Istočni Siera Madre i Siera Vulkanika Transverzal. Poslednji je i
najviši. U njemu se nalaze najviši vrhovi Meksika – Sitlaltepetl (Piko de Orisaba), Popokatepetl, Istasiuatl, Sinantekatl (Nevado de Toluka) i Nevado de Kolima, sve vulkani, sa vrhovima večno pokrivenim snegom.
Siera Vulkanika Transverzal predstavlja prirodnu granicu masiva Siera Madre, Istočnog i Zapadnog.
Početkom devetnaestog veka, nemački prirodnjak Aleksandar fon Humbolt tvrdio je da su drevni Mezoamerikanci gradili svoje gradove i važne građevine duž osa vezanih za geografske,
biogeografske i astronomske fenomene.
Jedan od najupečatljivijih primera je piramida Ćolula, jedna od najvećih u Srednjoj Americi (osnova je kvadrat, stranice dugačke 400 metara), koja se nalazi tačno na devetnaestoj paraleli i orijentisana je tako da se poklapa s pravom koju određuju tačke u kojima se Sunce, dvaput godišnje, nalazi na najvećoj visini iznad horizonta (25. maja i 15. jula). Tih datuma, Sunce izlazi iza Piko de Orisaba (Planina Praskozorja), prolazi između vulkana Popokatepetl i Istasiuatl, zatim tačno iznad Otsumba (Vrhunac Sunčeve putanje) i zalazi iza Nevado de Toluka (Planina
Zalaska).
Ova piramida je, po zapremini, najveća na svetu.
Priroda, Vasiona, ljudi, sjedinjeni su u nerazmrsivo klupko.
I da nije istina da su drevni Mezoamerikanci piramidu svesno gradili na pomno izabranom mestu, priča je neobično lepa, a podudarnost zapanjujuća…
(Na modelu se vidi koliko je zapravo mala katedrala koju su Španci izgradili na vrhu piramide. U stvarnosti, katedrala je ogromna.)


