Polgar

img_2992

Do našeg stana na trećem spratu vodi zavojito, kružno stepenište, koje kao džinovska mermerna zmija obavija starinski lift, koji pamti samo jednu komandu. Od početka našeg boravka ovde, uvek silazim peške, niz 96 stepenika, a u povratku se penjem liftom. Od poda u crvenim ciglama, na samom ulazu, još je i više stepenica. Do lifta, odnosno „pravog“ prizemlja još ih je 16.

U samom liftu se uvek začudim nekom obaveštenju od samo dve reči. Nemam pojma šta one znače, ali 35 slova koje ih sačinjavaju me uvek oduševe. Svaki put brojim slova iznova, zadivljeno. Treba to izgovoriti!!!

img_2991        img_3356

Ipak, glavni utisak, dok silazim kao sa šestog sprata obične zgrade u kakvoj živim u Beogradu, su jedna od istovetnih, isto tako neuobičajeno visoka vrata, na kojima je pričvršćena pločica s jednostavnim – POLGAR.

Iako se zgrada nalazi na sjajnoj poziciji, u jednom od najlepših budimpeštanskih parkova, posvećenom velikom kompozitoru Listu, znam da je verovatnoća da se radi o ONIM Polgarima, veoma mala.

Kad su takmičenja za svetskog prvaka u šahu još uvek bila veliki događaji, na koja su reflektore usmeravali svi mediji koji drže do sebe, kad smo s nestrpljenjem i uživanjem pratili epske borbe divova, Karpova i, meni omiljenog, Korčnoja, pojava sestara Polgar je bila nezabeležena senzacija.

Otac, Laslo Polgar, psiholog, tvrdio je da talenat ne postoji i da se sve može postići radom. Odlučio je to da dokaže na svojoj deci, ćerkama Žužani, Sofiji i Judit, za koje je, kako su se rađale, tvrdio da će postajati svetski šampioni u šahu.

Iako sam nije bio šahista, učio je i naporno radio sa svojim ćerkama. Žužana je 1981, s dvanaest godina, postala prvakinja sveta za devojčice do šesnaest. Samo dve godine kasnije, postala je najbolja šahistkinja sveta, 1991. je postala prva žena koja je ispunila uslove za šahovskog velemajstora.

Sofija je s pet godina osvojila mađarski šampionat za devojčice do 11, kasnije i mnogobrojne turnire, svetska prvenstva i olimpijade, baš kao i Žužana. Ipak, „Čudo u Rimu“ koje je napravila s četrnaest, kad je pobedila u osam partija protiv najvećih šahista sveta, i danas se smatra jednim od najvećih šahovskih dostignuća.

Najmlađa, Judit, svakako je najveće ime porodice Polgar. Nakon niza rekorda kao sasvim mala, kao dvanestogodišnjakinja je postala prva žena koja je osvojila svetski šampionat otvoren za muškarce i žene.

S petnaest, postala je najmlađi velemajstor u istoriji šaha (i u muškoj i u ženskoj konkurenciji!). Svetska šahistkinja broj je jedan je već godinama (kad je bila neaktivna, zbog rođenja deteta, na vrhu je smenila sestra Žužana). Tokom karijere, pobeđivala je skoro sve najveće igrače sveta, uključujući Karpova, Kasparova i Ananda.

Iako, verovatno, nisu živeli ovde, mogu da zamislim sto pored prozora što gleda na unutrašnje dvorište, sa šahovskom tablom nad kojom malena glavica promišlja poziciju, ne obraćajuću pažnju na paklenu vrućinu u stanu, niti na baku-komšinicu, kako mete terasicu – prolaz od jednog do drugog stana.

Možda je baš i to – odsustvo buke s ulice, pomoglo sestrama da postanu to što jesu. Judit, za koju se smatra da je najbolja žena-šahista u istoriji, i koja je učestvovala na turnirima ravnopravno s muškarcima, naiđe možda ponekad ovuda, prođe i ispred mog prozora, kroz koji povremeno mahnem istoj onoj bakici.

Jednog od ovih dana, zamoliću je da mi pokaže prvu tablu na kojoj je ređala figure, dok su njene sestre sa ocem uveliko raspravljale o mogućnostima pozicije u koju su dospeli Karpov i Korčnoj, nakon prekida partije, ONE godine.

Znam da će me pogledati začuđeno, ali neće me odbiti. Jer ona jeste jedinstvena, velika Judit…

 

(Posećeno 264 puta, 1 danas posećeno)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

29 − = 26